2 Kings 25
1 U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu, pođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom protiv Jeruzalema i opkoli ga. Načiniše opkope oko njega.
2 Grad ostade opkoljen do jedanćste godine Sidkijina kraljevanja.
3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu tako teška da narod nije više imao što jesti.
4 Tada je gradski zid bio probijen, i svi vojnici pobjegoše noću na vrata između dva zida, uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Sidkija okrenu prema jordanskoj ravnici.
5 Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše ga u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se.
6 Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskomu kralju u Riblu. Taj mu izreče osudu.
7 Sidkijine sinove poklaše na njegove oči, Sidkiju oslijepe i stave ga u okove. Tako ga odvedoše u Babilon.
8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnćstoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskoga kralja,
9 i spali Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti.
10 Zidove su obarale sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže.
11 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u Babilon ostatak naroda, što je još bio preostao u gradu, tako i prebjege koji su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija.
12 Od običnih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne straže jedan dio kao vinogradare i seljake.
13 Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu razbiše Kaldejci, a mjed uzeše sa sobom u Babilon.
14 I lonce, lopate, noževe, vrčeve, sve mjedeno posuđe kojim se obavljala služba, uzeše sa sobom.
15 I tavice i škropionice, koje su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže.
16 Oba stupa, jedno more i podnožja koja je Salomon bio dao načiniti za Gospodnji Hram: mjedi od koje je bilo sve to posuđe nije bilo mjere.
17 Jedan stup bio je visok osamnćst lakata. Na njemu je bilo mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko tri lakta. Pletenice sa šipcima ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto je tako i drugi stup bio s pletenicom.
18 Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugog svećenika Sefaniju, i tri vratara.
19 Zatim uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi bliskih kralju, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu, i šezdeset muževa od puka Judine zemlje, koji se nađoše u gradu.
20 Njih, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskomu kralju.
21 A babilonski ih kralj dade pogubiti u Ribli, u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje.
22 Nad narodom koji je bio ostao u Judinoj zemlji, i koji je ostavio Nabukodonozor, babilonski kralj, postavi on Gedaliju, Ahikamova sina, Šafanova unuka.
23 I kad čuše vojni zapovjednici i njihovi ljudi da je babilonski kralj postavio Gedaliju, dođoše sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Jišmćl, Netanijin sin, Johanan, Kareahov sin, Saraje, Tanhumetov sin iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatija.
24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče im: “Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite podložni babilonskomu kralju. Onda će vam biti dobro!”\
25 Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmćl, Netanijin sin, Elišamin unuk, kraljevskoga roda, i deset ljudi s njim. Oni ubiše Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima koji su bili s njim u Mispi.
26 Tada se podiže sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i ode u Egipat, jer se bojao Kaldejaca.
27 U trideset i sedmoj godini, nakon što je odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanćstom mjesecu, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini kad je stupio na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvede ga iz tamnice.
28 Razgovarao je s njim prijateljski i postavio mu prijestolje iznad prijestolja drugih kraljeva koji su se našli kod njega u Babilonu.
29 Smio je skinuti sa sebe utamničeničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio.
30 Za njegovo uzdržavanje brinuo se trajno kralj, iz dan u dan, dok je god živio.